Godišnji odmor jedan je od temeljnih prava radnika u Hrvatskoj, a njegovo korištenje regulirano je Zakonom o radu (NN 93/14-64/23).

Pravo na godišnji odmor

U članku 77. stavku 1. Zakona propisano da je da svaki radnik ima pravo na minimalno četiri tjedna plaćenog godišnjeg odmora tijekom kalendarske godine, odnosno najmanje pet tjedana za maloljetnike i radnike koji rade na poslovima na kojima, unatoč primjeni mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće u potpunosti ukloniti štetne utjecaje.

To vrijedi bez obzira na broj sati rada tjedno, odnosno radnik na nepuno radno vrijeme ima jednako pravo na minimalno četiri tjedna godišnjeg odmora kao i radnik na puno radno vrijeme.

Kolektivni ugovori ili pravilnici o radu mogu predvidjeti dulje trajanje godišnjeg odmora od zakonskog minimuma.

Prema članku 79. Zakona o radu, godišnji odmor određuje se na temelju radnikovog tjednog rasporeda radnog vremena. Pri izračunu se tjedan odmora pretvara u odgovarajući broj dana, ovisno o tome radi li radnik pet ili šest dana tjedno. U praksi to znači da npr. minimalni godišnji odmor od pet tjedana za osobe s invaliditetom iznosi 25 dana za radnike koji rade petodnevni tjedan, dok za one koji rade šest dana tjedno taj odmor iznosi 30 dana.

Radnici koji se prvi put zapošljavaju ili imaju prekid u radu duži od osam dana ostvaruju pravo na puni godišnji odmor tek nakon šest mjeseci neprekidnog rada kod poslodavca. Ako radnik nema šest mjeseci neprekidnog rada, ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora.

Razmjerni dio godišnjeg odmora

Razmjerni dio godišnjeg odmora odnosi se na broj dana odmora koji radnik ima pravo koristiti ako nije radio cijelu kalendarsku godinu kod jednog poslodavca. Formula za izračun razmjernog dijela godišnjeg odmora je sljedeća: radnik ima pravo na 1/12 godišnjeg odmora za svaki puni mjesec rada kod poslodavca.

Korištenje godišnjeg odmora

Zakon propisuje da godišnji odmor ne može biti zamijenjen novčanom naknadom, osim u slučaju prestanka radnog odnosa. Dakle, radnik ne može pristati na to da se odrekne prava na odmor u zamjenu za financijsku naknadu, osim u slučaju prestanka radnog odnosa, kada mu se neiskorišteni godišnji odmor isplaćuje u novčanom obliku.

Poslodavac je obvezan omogućiti radniku korištenje najmanje dva tjedna neprekinutog godišnjeg odmora tijekom kalendarske godine. Preostali dio godišnjeg odmora može se koristiti prema dogovoru između radnika i poslodavca, s tim da se godišnji odmor mora iskoristiti do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

Planiranje godišnjeg odmora

Korištenje godišnjeg odmora dogovara se između radnika i poslodavca, pri čemu poslodavac može donijeti plan godišnjih odmora vodeći računa o potrebama radnog procesa i interesima radnika. Poslodavac je dužan obavijestiti radnika o rasporedu godišnjeg odmora najmanje 15 dana prije početka korištenja. Iako poslodavac ima pravo odrediti vrijeme korištenja odmora, mora pritom poštivati osnovna prava radnika i omogućiti mu neprekidan odmor u trajanju od najmanje dva tjedna.

Prijenos godišnjeg odmora

Sukladno članku 85. Zakona o radu: Godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteliski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo prenijeti i iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

Autor, Admin

Izvor: Zakon o Radu (NN 93/14-64/23).