Kako su radni odnosi vrlo kompleksni izdvajamo najbitnije detalje o kojima trebate voditi računa a vezani su na radnikovo pravo na godišnji odmor:

• Radnik koji se prvi puta zaposli stječe pravo na „puni“ godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod tog poslodavaca.
  Iznimku od navedenog predstavlja situacija kada radniku prestaje radni odnos, tada će  za tu kalendarsku godinu ostvariti pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, bez obzira na duljinu trajanja radnog odnosa.
• Nadalje, radnik koji nije ispunio uvjet za ostvarivanje prava na puni godišnji odmor ostvarit će pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, koji se utvrđuje u trajanju od 1/12 ukupnog broja dana godišnjeg odmora koji bi mu pripadao, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.

Minimum trajanja godišnjeg odmora propisan odredbama Zakona o radu, iznosi četiri tjedna.

No, broj dana godišnjih odmora (bilo „punog“ bilo razmjernog) radniku se utvrđuje temeljem broja radnih dana ovisno o radnikovom tjednom rasporedu radnog vremena.

Primjerice ukoliko radnik radi u petodnevnom radnom tjednu, četiri tjedna godišnjeg odmora iznosit će dvadeset dana godišnjeg odmora, dok za radnika koji radi u šestodnevnom radnom tjednu, četiri tjedna godišnjeg odmora iznosit će dvadeset i četiri dana godišnjeg odmora.

Pri izračunavanju trajanja razmjernog godišnjeg odmora, najmanje polovica dana godišnjeg odmora zaokružuje se na cijeli dan godišnjeg odmora, a najmanje polovica mjeseca rada zaokružuje se na cijeli mjesec.

Isto tako, ukoliko radnik ne iskoristi godišnji odmor u cijelosti, obzirom da je poslodavac taj koji radi raspodjelu radnog vremena, a prestaje mu radni odnos kod poslodavca, radnik ima pravo na naknadu za dane neiskorištenog godišnjeg odmora od poslodavca.

To je ujedno i jedini slučaj kada se radniku smije isplatiti naknada ‘’umjesto’’ korištenja godišnjeg odmora – iz čega proizlazi da se radnik ne može odreći prava na korištenje godišnjeg odmora u zamjenu za naknadu niti isto od njega može zahtijevati poslodavac.

Navedena naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora ne može biti manja od radnikove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca, a u izračun iste uključuju se podaci o osnovnoj plaći i dodaci na plaću (prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad u dane blagdana, dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za godine staža, stimulacije, itd.), a ne uključuju se isplate koje ne predstavljaju naknadu za rad (npr. potpore radniku zbog bolovanja dužeg od 90 dana, potpore za smrt člana obitelji iznad neoporezivog iznosa, itd.)

 Pravo na godišnji odmor kod otkaza za vrijeme probnog rada

Ugovaranje probnog rada jedan je od načina na koji se Poslodavci mogu osigurati prilikom sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na način da u tom period mogu jasno utvrditi da li radnik može ispuniti zahtjeve radnog mjesta na koje se zapošljava ili ne. Trajanje probnog rada ne može biti ugovoreno dulje od 6 mjeseci.

Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada.

Za vrijeme probnog rada Zakon o radu određuje najkraće trajanje otkaznog roka u trajanju od 7 dana, međutim tako kratak otkazni rok mora biti naveden u ugovoru o radu. U slučaju kada otkazni rok od 7 dana nije naveden u ugovoru o radu, tada se primjenjuje odredba članka 122., stavak 1., točka 1. Zakona o radu, tj. otkazni rok u tom slučaju traje 2 tjedna.

Radnik koji ima sklopljen ugovor o radu uz ugovoren probni rad, te ukoliko mu se isti otkazuje radi nezadovoljenja na probnom radu, pa čak i prije samog isteka ugovorenog probnog perioda rada ima jednaka prava koja se tiču godišnjeg odmora – a to je pravo na razmjeran dio godišnjeg odmor.

Znaci da bi Radnik koji je zaposlen uz ugovoren probni rad od 6 mjeseci npr. 28.12.24 a otkazuje mu se ugovor o radu sa 31.03.25., a ima pravo na 20 dana ( 4 tjedna ) sukladno svom rasporedu radnog vremena, pri otkazu imao pravo na 20/12x 3=5 dana.

Važna napomena – pravo na godišnji odmor jedno je od elementarnih prava radnika, kojih se radnik ne može odreći niti disponirati njime na drugi način, a koliko je to značajno pravo, govori činjenica da je to pravo radnika propisano i Ustavom Republike Hrvatske (čl. 56. Ustava).

Autor, Admin