U svrhu prikazivanja fer slike financijskog stanja društva poduzetnici su dužni voditi brigu o stvarnom stanju svoje imovine i obveza.

Obzirom da provođenje vrijednosnog usklađivanja i otpisa potraživanja utječe na smanjenje imovine društva i povećavanje troškova bitno je utvrditi kada će isti troškovi biti porezno priznati a kada porezno nepriznati trošak.

Potraživanje kod poduzetnika nastaje temeljem prodaje dobara ili usluga s osnove koje poduzetnik očekuje novčane priljeve i iskazuje prihod na koji plaća porez na dobit.

No što ako kupac kasni s plaćanjem ili ne plati svoju obvezu?

1. Vrijednosna usklađenja potraživanja

Kada se provodi – vrijednosno usklađivanje potraživanja?

Provodi se kada potraživanja nisu naplaćena u ugovorenom roku, ali i dalje postoji mogućnost njihove naplate. Sukladno HSFI-ju 11, važno je da poduzetnik procijeni postojanje objektivnih dokaza koji mogu utjecati na smanjenje vrijednosti a na što mogu ukazivati:

– financijske teškoće dužnika,

– nepoštivanje ugovora koje za rezultat ima kašnjenje u plaćanju odnosno nepodmirenje obveza,

– mogućnost stečaja ili likvidacije društva.

Računovodstveno se usklađenje provodi kroz smanjenje knjigovodstvene vrijednosti na kontima troška 445/te kontu ispravka vrijednosti potraživanja 129, dok samo porezno priznavanje troškova vrijednosnog usklađenja ovisi o uvjetima iz članka 9. Zakona o porezu na dobit  što znači da njegov porezni učinak posljedično utječe na računovodstveni dobitak/gubitak odnosno osnovicu poreza na dobit.

Vrijednosnim usklađenjem knjigovodstvena vrijednost usklađenog potraživanja je 0,00 €, no ono se i dalje vodi u bilančnim evidencijama te se prenosi u slijedeće razdoblje.

Vrijednosno usklađenje potraživanja – porezni status

Vrijednosno usklađenje potraživanja smatra se porezno priznatim troškom ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 9., stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine 177/04 – 114/23):

1.Protek vremena od dospijeća potraživanja: Vrijednosno usklađenje priznaje se ako je od dana dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja (31.prosinca) prošlo više od 60 dana, a potraživanje nije naplaćeno do 15 dana prije roka za podnošenje porezne prijave.

Najčešće su to potraživanja čiji rok dospijeća nije kasniji od 30. studenog neovisno o visini potraživanja po pojedinom kupcu, no to mogu biti i starija potraživanja za koja su prethodno bili priznati prihodi ali za ta potraživanja nije rađeno vrijednosno usklađenje,

Bitno je napomenuti da kod takvih ‘’starijih’’ potraživanja prvo treba provjeriti da u međuvremenu za ista nije nastupila zastara.

2. Dokumentiranost: Vrijednosno usklađenje može biti porezno priznato samo za potraživanja za koja su prethodno bila priznati prihod. Vrijednosno usklađenje mora biti dokumentirano u analitičkom knjigovodstvu te treba postojati odluka društva o usklađenju.

3. Poduzimanje pravovremenih radnji sa svrhom naplate: Za nenaplaćena dospjela potraživanja za koja od datuma dospijeća do trenutka nastupa zastare, (sukladno Općem poreznom zakonu – zastarni rok za međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora u prometu robe i usluga je 3 godine), treba postojati dokumentacija koja dokazuje da su poduzete radnje pažnjom dobrog gospodarstvenika koje za cilj imaju naplatu potraživanja – pokretanje ovršnog postupka, tužbe, prijave u stečajnu masu ili nagodba u tijeku provođenja stečajnog postupka i sl. (neovisno o njihovom ishodu).

To znači da ako je prethodno napravljeno vrijednosno usklađenje bili tretirano kao porezno priznati trošak te je u trenutku provođenja vrijednosnog usklađenja za porezni efekt imalo umanjenje osnovice poreza na dobit, a naknadno do nastupa zastare nisu poduzete radnje za naplatu, isto će danom nastupa zastare postati porezno nepriznati trošak što će za posljedicu imati uvećanje osnovice poreza na dobit.

Za slučaj da kupac nakon provođenja vrijednosnog usklađivanja naknadno ipak plati (podmiri svoje dugovanje) iznos vrijednosnog usklađenja koje je prethodno uvećalo rashode kao porezno priznati trošak te time smanjilo poreznu obvezu, u trenutku naplate uključuje se u prihode razdoblja te tada ima suprotan porezni učinak – uvećava poreznu osnovicu odnosno povećava obvezu za porez na dobit.

2. Otpisi potraživanja

Otpis potraživanja se provodi kada više ne postoji mogućnost naplate (npr. nastup zastare, završeni stečaj i sl.). Mogući su i djelomični otpisi uz dogovor s kupcem, pri čemu se dio potraživanja naplaćuje, a ostatak otpisuje.

Porezno priznavanje otpisa potraživanja regulirano je člankom 9. Zakona o porezu na dobit, pri čemu su ključni faktori vezani uz činjenice radi li se o:

• povezanim osobama,
• vrijednosti potraživanja koje se otpisuje,
• te poduzetim radnjama glede naplate istih.

Stoga se kao jedan od ključnih uvjeta za porezno priznati otpis zahtijeva od poduzetnika da postupa pažnjom dobrog gospodarstvenika  odnosno da poduzima radnje koje za cilj imaju naplatu potraživanja – pokretanja pravnih radnji ovrha, tužba i sl.

Računovodstveni i porezni aspekti

Za nenaplaćena i zastarjela potraživanja prilagođava se porezna osnovica ovisno o iznosu potraživanja i uvjetima propisanim člankom 9. Zakona o porezu na dobit.

Poduzetnik može otpisati zastarjela potraživanja kao porezno priznat trošak:

• za ona potraživanja koja su zastarjela i u svakom pojedinom poreznom razdoblje ne prelaze iznos od 665,00 € po pojedinom nepovezanom dužniku koji je obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti na temelju pojedinačnog računa ili druge istoznačne isprave koja ne prelazi navedeni iznos.

To bi značilo da ukoliko račun glasi na svotu koja je veća npr. 670,00 € – nema mogućnosti djelomičnog otpisa već je cijeli iznos porezno nepriznat. Ukoliko po takvom dužniku poduzetnik ima  potraživanja po 2 ili više neplaćenih računa – npr. račun 1= 350,00, račun 2=250,00 i račun 3= 180,00 € – porezno priznati može samo dva računa čiji zbrojeni puni iznosi ne prelazi navedeni limit za porezno priznati otpis.

Napomena –otpis zastarjelih potraživanja od povezanih osoba, neovisno o činjenici da njihov iznos ne prelazi iznos od  665,00 €, uvijek je porezno nepriznati trošak.

•  Zastarjela potraživanja do iznosa od 40,00 € za pojedinu nepovezanu fizičku osobu (građanina).

Ukoliko se radi o potraživanju za koje je utvrđena nemogućnost naplate: Potraživanje koje je prethodno bilo predmet ovrhe ili nagodbe, ali nije naplaćeno, također se priznaje kao porezno priznati trošak.

Naplaćena potraživanja nakon otpisa: Ako se otpisano potraživanje kasnije naplati, njegov porezni status mora biti korigiran, a porezna osnovica prilagođena/uvećana.

Isto tako bitno je napomenuti da se sukladno članku 9. Stavak 8. Zakona o porezu na dobit porezno priznatim troškom otpisa potraživanja od nepovezanih osoba smatraju i oni otpisi za koja poduzetnik može dokazati da:

-trošak pokretanja određenih postupaka vezanih uz naplatu potraživanja (utuženje, pokretanje ovršnog postupka i sl.) premašuje samu svotu koja se ima naplatiti

– te ona potraživanja za koja, unatoč činjenici da je poduzetnik poduzeo sve radnje pažnjom dobrog gospodarstvenika s ciljem naplate potraživanja, ipak utvrđena konačna nemogućnost naplate

U oba slučaja poduzetnik je dužan voditi odgovarajuće evidencije o poduzetim radnjama kao dokaze na temelju kojih je utvrdio konačnu nenaplativost potraživanja koja otpisuje.

Zaključne napomene

U oba slučaja (vrijednosnog usklađenja i otpisa potraživanja) ključna je primjena relevantnih poreznih i računovodstvenih standarda koji osiguravaju točnost financijskog izvještavanja dok je sustavno praćenje, usklađivanje i otpis potraživanja neophodno za održavanje likvidnosti i transparentnosti poslovanja.

Autor, Admin