Dodatni rad sve je češća tema i među radnicima i među poslodavcima. Mnogi žele znati tko može raditi u formi dodatnog (dopunskog) rada, koliko je sati tjedno dopušteno i koje su obveze prije sklapanja ugovora. Iako se u praksi često koristi izraz dopunski rad, u zakonskom smislu ispravan naziv je dodatni rad.

Prema Zakonu o radu, dodatni rad može ugovoriti radnik koji već radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca ili kod više poslodavaca tako da mu ukupno redovno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno. To znači da dodatni rad nije zamjena za redovni posao, nego dodatni angažman uz postojeće zaposlenje.

Ograničenje radnih sati

Najvažnije pravilo je ograničenje sati. Prema Zakonu o radu, članak 18.b, u pravilu se dodatni rad može ugovoriti do 8 sati tjedno. Iznimno, ako je radno vrijeme raspoređeno nejednako i ako su ispunjeni zakonski uvjeti, rad može trajati i više, ali najviše 16 sati tjedno. U takvim situacijama važan je i pisani pristanak radnika.

Obveze prema matičnom poslodavcu

Radnik koji sklapa ugovor o dodatnom radu ima obvezu pisano obavijestiti matičnog poslodavca prije početka rada kod drugog poslodavca.

  • Suglasnost nije potrebna: Matični poslodavac ne mora izdati odobrenje, ali može pisanim putem zatražiti prestanak dodatnog rada ako za to postoje objektivni razlozi (kako bi se izbjeglo preklapanje radnog vremena, povreda zabrane natjecanja ili drugi problemi u organizaciji rada).
  • Ako dodatni rad ulazi u raspored rada kod matičnog poslodavca, može nastati obveza prilagodbe rasporeda.

Obveze poslodavca

Za poslodavce je ključno da dodatni rad bude ugovoren uredno i jasno:

  • Potrebno je sklopiti pisani ugovor o dodatnom radu.
  • Obvezno je voditi evidenciju radnog vremena.
  • Mora se paziti na zakonska ograničenja sati.
  • Ako se koristi nejednaki raspored rada, poslodavac treba imati i odgovarajući dokumentaciju, uključujući pisani pristanak radnika kada je propisan.

Porezni aspekti

Važan je i porezni aspekt dodatnog rada. Isplata za dodatni rad nije neformalna isplata, nego se tretira kao oporezivi primitak od rada. To znači da poslodavac mora provesti uredan obračun, obračunati porez na dohodak i doprinose te isplatu prijaviti kroz JOPPD obrazac. Za radnika to znači da primitak iz dodatnog rada ulazi u njegove ukupne oporezive primitke.

Godišnji odmor i bolovanje

Godišnji odmor i bolovanje kod dodatnog rada također traže pažnju:

  • Prema Zakonu o radu, članku 76. i članku 77., radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor, a za vrijeme njegova korištenja pripada mu naknada plaće prema članku 81.
  • Važno je i da se prema članku 79. stavku 2. Zakona o radu blagdani, neradni dani, bolovanje i plaćeni dopust ne uračunavaju u trajanje godišnjeg odmora. To znači da bolovanje ne “troši” dane godišnjeg odmora.
  • Za konkretan obračun odsutnosti i primitaka kod ugovora o dodatnom radu treba provjeriti raspored rada, evidenciju i obračunsku dokumentaciju.

U praksi su najčešće pogreške to što radnik ne obavijesti matičnog poslodavca, što se radi više sati od dopuštenog maksimuma ili što poslodavac nema potpunu dokumentaciju. Upravo zato dodatni rad treba urediti pažljivo, i s radnopravne i s porezne strane.

Ako se pravilno ugovori i evidentira, dodatni rad može biti zakonito i korisno rješenje i za radnika i za poslodavca. Radnik ostvaruje dodatni prihod, a poslodavac može fleksibilnije organizirati posao, ali samo uz poštivanje pravila o radnom vremenu, ugovoru i poreznim obvezama.

Autor, Admin